Učenički dom Ivanić Grad započeo je s radom školske godine 1978./1979., u sklopu tadašnjeg programa obrazovanja kadrova za potrebe INA-Naftaplina Zagreb. Učenici, stipendisti INA-Naftaplina, pohađali su nastavu u tadašnjem Centru usmjerenog obrazovanja učenika (COUO), današnjoj Srednjoj školi „Ivan Švear“ Ivanić-Grad, dok je Dom djelovao kao njezina organizacijska jedinica u prostorima današnje vojarne. Dom je bio namijenjen isključivo učenicima rudarsko-naftnog usmjerenja.
Zgrada današnjeg doma izgrađena je 1984., a učenici su se u nju uselili u siječnju 1985. godine. Objekt je građen namjenski za smještaj i boravak učenika, u obliku dislociranog slova „H“, s dvije etaže, ukupne površine oko 5000 m² i kapacitetom od 300 mjesta. U vrijeme najveće popunjenosti, tijekom rudarsko-naftnog programa, u domu je boravilo i do 280 učenika i polaznika petog stupnja.
Školske godine 1989./1990. počinje postupno ukidanje rudarsko-naftnog usmjerenja, a 1991. godine iz škole i doma izlazi posljednja generacija učenika INA-Naftaplina. Već tada Dom otvara svoja vrata srednjoškolskim učenicima s područja cijele Hrvatske, koji su zbog udaljenosti mjesta stanovanja od škole trebali smještaj u Ivanić-Gradu. Dana 4. veljače 1993. godine, Učenički dom Ivanić Grad postaje samostalna pravna osoba.
Početkom Domovinskog rata, Učenički dom Ivanić Grad aktivno se uključuje u humanitarnu i logističku pomoć. Prvi prognanici smješteni su 4. kolovoza 1991. godine, a tijekom ratnih i poratnih godina Dom je pružio smještaj za oko 1400 prognanika i izbjeglica, među kojima su bile i brojne obitelji te srednjoškolci bez roditeljske pratnje. Uz to, u prostorima doma boravili su i pripadnici Hrvatske vojske i vojne policije, a Dom je logistički sudjelovao u vojno-redarstvenim akcijama Bljesak i Oluja.
Od tada do danas, Učenički dom Ivanić Grad ostaje mjesto sigurnosti, zajedništva i podrške učenicima koji svoje srednjoškolske dane provode izvan roditeljskog doma.
